Dva druga su išla pustinjom.
Jednog dana su se posvađali. Bila je to tako teška i žestoka svađa kako samo može biti kod onih koji su bliski i veoma dragi jedan drugom. Na kraju je jedan od njih postao očajan jer ga ovaj drugi jednostavno nije mogao razumjeti. Desilo se da je jedan od njih podigao ruku na drugog i da ga je udario. Ovaj drugi nije ništa rekao, nego je samo kleknuo i napisao prstom na pesku:
Danas me je moj drug udario.

Zatim su nastavili da idu svojim putem. Počeli su opet da razgovaraju i pomirili su se.
Nekoliko sati kasnije su došli do jedne cvjetne oaze. Tamo se pored jedne tamne stjene nalazilo jezero okruženo visokim palmama. Drugovi su bili umorni, žedni i prašnjavi od pješačenja. Tako su  radosno počeli trčati ka vodi. Tu se jedan od njih okliznuo i pao u vodu. U pustinji ne zna svako plivati tako da je postojala opasnost da se udavi. Njegov mu je drug bez oklijevanja dotrčao u pomoć. Držeći se čvrsto jednom rukom za palmu, izvukao je druga iz vode.
Spašeni drug je odmah otišao do tamnog kamena i urezao nožem:
Danas mi je moj drug spasio život.

Kada su sljedeće godine krenuli zajedno na isti put, prošli su pored mjesta, gdje su se bili posvađali. Ali vjetar je već sve obrisao šta je ovaj na pjesku napisao.
Ali kad su malo kasnije došli do oaze, stajalo je još uvijek na tamnom kamenu:
Danas mi je drug spasio život.
Izdavač:
Katoličko udruženje porodica; Tirol, Riedgasse 9, 6020 Innsbruck
Po usmenom predanju ispričanom os gospođe Wolle u knjizi „Trenutak i užitak za uši“, www.frauwolle.at,

Ilustracija: Almuth Mota